Nastavljamo dalje sa sitnim izmenama koje za cilj imaju da ostave velike posledice. U ovom nastavku, bavimo se hranom.
Zadatak: 80% ishrane mora biti industrijski neprerađeno
Nakon vode i sna, na red je došla možda i najbitnija stvar, a to je ishrana. I odmah ću vam reći – nemojte očekivati od mene da vam dam dijetu. PP se ne bavi dijetama, ni kratkoročnim rešenjima. Moje je da vas naučim kako treba da se hranite, na šta da obratite pažnju… fundamentalne stvari su identične, bez obzira da li želite da dobijete na mišićnoj masi, da smršate ili da jednostavno poboljšate vaše zdravlje. Pa da počnemo.
Industrijski neprerađena hrana? WTF?
Ovde bi trebalo da ide onaj deo teksta sa osvrtom na moderan tempo života, prinuđenost prosečnog stanovnika gradske sredine da se snadbeva u supermarketima, brzinski, sa nogu, bla bla bla… Ali čemu sve to? Svi mi to vrlo dobro znamo.
Kao i što svi vrlo dobro znamo, i to na nekom instinktivnom nivou, šta je zdrava, a šta nezdrava hrana. Šta mislite, da li su podjednako zdravi sir koji kupite od neke bakice na pijaci, iz drvene kace, ili oni gauda listići koji su tako cakano zapakovani, a i nisu nešto mnogo skupi?
Da li mislite da je zdravije smazati sirov ananas ili otvoriti konzervu i obeutiti se od šećerom nalivenog i zalivenog ananasa u kolutovima? Na kraju krajeva, da li je zdravije pojesti komad domaće slanine ili pršute prošarane kao letonska zastava, ili neku kuvanu nazovi-šunku, nafilovanu skrobom, nitritima i drugim konzervansima? Filet tunjevine ili riblju paštetu u kojoj zaista nemate pojma šta se nalazi. I nekako ne volite da razmišljate o tome, zar ne?
Mislim da se razumemo šta hoću da kažem. Industrijski prerađena hrana je svakako dostupnija, jeftinija, praktičnija i nekako „primamljivija“. Ali kada govorimo o vašem zdravlju, ne može da se poredi sa autentičnom, svežom, domaćom hranom.
Sve je to lepo i krasno, ali malo komplikovano.
Jeste. U idealnim uslovima, kao u nekim zemljama Evrope, mogli biste da poručite „organic“ korpu namirnica koju bi vam bila dostavljena na kućnu adresu. Sveže povrće i voće gajeno bez pesticida, sveža jaja koja nose kokoške koje nisu nabijene u kutije, već slobodno jurcaju po dvorištu i kljucaju travu i crve. Meso životinja koje „vide sunca i meseca“ i koje se hrane kvalitetno, senom, travom, a ne isključivo koncentratom. Sir i kajmak koji nisu filovani aditivima i konzervansima. Ma, razumemo se.
To je idealan svet. Međutim, kako smo mi hiljadama svetlosnih godina daleko od toga, moramo da se potrudimo da što je više moguće biramo i jedemo zdravu hranu.
Za početak, pijaca. Kupujte namirnice direktno od proizvođača. Sveže voće, povrće, sir, meso… brašno koje je neko samleo u mlinu, „na kamen“. Pustite estetiku. Naravno da domaća jabuka, ma koje sorte bila, nikada neće izgledati primamljivo kao neka fensi jabuka u supermarketu, ali zapamtite ovo: ako je jabuka dovoljno dobra za crva, onda je dobra i za vas. Ukratko, kupujte namirnice od seljaka. Ne nakupaca. Da, možda nije praktično, a ni „moderno“ obilaziti pijacu. Vrlo je moguće da ćete na kraju platiti i malo više. Ali… isplati se. Vaše zdravlje je u pitanju.
A supermarketi?
Supermarketi su nužno zlo. U principu ne volim da kupujem tamo, ali u određenim situacijama, to je neminovnost. Srećom, svi supermarketi su dizajnirani po identičnoj „šemi“. Raspored je manje više svuda isti, i to olakšava primenu strategije koja se zove „drži se ivica!“ Bez obzira da li kupujete u Maksiju, Rodi, Idei ili nekom drugom lancu, skoro svi imaju preslikanu šemu rasporeda namirnica. Sve ono što se sveže i kvarenju sklono, tj kratkog roka upotrebe, nalazi se na ivicama supermarketa. Voće*, povrće, meso, jaja, mleko i mlečni proizvodi. I smrznuta hrana (sasvim OK). Kada pogledamo malo bolje, šta je u sredini? Slaktiši, sokovi, konzerve, testetnina, sosovi, umaci… ukratko, ono što ne bi trebalo da jedete. Uz par časnih izuzetaka.
Što se mlečnih prerađevina tiče… u supermarketima svakako ne možete naći „domaće“ sireve i kajmak. Pa opet, birajte manje zlo. Uzimajte zrele i punomasne sireve. Nikakve light gluposti. Mleko – punomasno. Jogurt takođe.
Preostalih 20%?
Nerealno je očekivati da vaša ishrana bude 100% „čista“. Previše razmišljanja, previše odricanja. Pre ili kasnije bi jednostavno „pukli“. Zato vam dajem odstupnicu 20%. Da li će tih 20% biti kesica kečapa? KitKat na kasi supermarketa? Neki keks? Izaberite sami.
Nuspojava ovakvog načina ishrane je to što ćete biti prinuđeni da naučite da spremate hranu. Da, svakako možete bazirati svoju ishranu na siru i bananama, ali pitanje je dana kada će vam to dosaditi. Uostalom, nema ništa lepše nego kada sami sebi pripremite obrok. Tačno znate koliko čega ste stavili, šta unosite u sebe.. i najbitnije od svega, koliki ste trud uložili. Obrok će biti daleko ukusniji. 😉
Znači, da rezimiramo: trudite se da 80% vaše ishrane čini hrana koja nije „zapakovana“. Koju neka mašina nije smestila u ambalažu**. Kupujte po ivicama supermarketa i na pijacama. Ako ste u mogućnosti, birajte organsku hranu. Zaobilazite hranu prepunu aditiva i konzervansa. Hranite vaše telo kvalitetnim namirnicama i gledajte kako se iz dana u dan osećate sve bolje i bolje.
*što se voća u supermarketima tiče, zaobilazite jabuke. Što bolje izgledaju, više su „nafilnovane“ hemijom. Takođe, izbegavajte paradajz. Šta je, paradajz je zapravo voćka. Izguglajte ako ne verujete.
**od „ambalažirane“ hrane Ivy „odobrava“ smrznuto voće i povrće, ulja, bademe, lešnike, kikiriki, kao i punomasne mlečne proizvode i buter.
Ivy